2. GENERALNA PROBA

ZERO: Dragi gosti i gošće, cijenjena publiko, želim vam dobrodošlicu u našem skromnom ugostiteljskom objektu. (naglašenije) Braćo i sestre, dobro došli na našu večerašnju tribinu "Pet minuta poslije dvanaest"...
GAZDA ga prekine.
MACO zaplješće jako i jednolično, ali poluodsutnog izraza.
LILI (istovremeno): Dear guests, my dear audience, welcome to our modest cafe. Brothers and sisters, welcome to our discussion tonight entitled "Five past twelve"...
GAZDA (Zeru): Nije tribina...
LILI: It's not a discussion...
ZERO: Nego šta?
LILI: Then what?
GAZDA (Lili): Nemoj da me jebeš...
LILI: Neću.
GAZDA (Zeru): Nije tribina, sto puta sam ti reko... nismo na stadion. Ovo je kultura! Okrugli stol iz kulturu u predgrađe. Ajde da probaš! I daj ga malo više, kužiš, ka... Oliver Mlakar...
ZERO (poza vježbe, mrzovoljno, tobože kao Mlakar): Dobro došli na našu večerašnji (naglašenije) okrugli stol "Kultura u predgrađu", gdje ćemo raspravljati...
LILI (sukcesivno prevodi dio po dio): Welcome to our round table this evening "Culture in the Suburb" where we shal discuss...
ZERO: ... o problematici kulture u predgrađu. Moram... odmah na početku dodati, da svakom bude jasno, da ovo odsad više nije normalna birtija...
LILI: ... about the culture in the suburb. And, to make it clear to everyone, this is no longer an ordinary "birtija"...
ZERO: ... nego mjesto kulture...
LILI (imitira pretpostavljeni engleski izgovor): Birtiđa...
ZERO: ... to jest "Kulturno edukativni centar"...
GAZDA (zadovoljno): ... Skraćeno "KEC"!
MACO ih prekine gromkim aplauzom.
GAZDA (vraća Zera na probu): Ajde, samo da ne spominješ rječ birtija. Nije kulturno...
ZERO (u pol glasa): Ma, jebi si mater s kulturom!
LILI: Go fuck Your mother with the culture! (Gazdi:) Gazda, da ja i ovo prevodim...?
GAZDA: Nemoj više ništa da prevodiš! Ajde da izađeš i čuvaš malo stražu pred ulaz dok se ovde vežba! I nemoj neko slučajno da mi uđe!
LILI: We'll be back after the short break!
LILI izađe.
GAZDA (Zeru): Ajde! Ne mora žene baš sve da čuju... i ne nerviraj se, ko boga te molim!
ZERO (Gazdi, pokazujući na plakat): ... Još si mi priljepio ovo "pjesnik", da mi se ljudi smiju.
GAZDA: Pa veli Maco da si napisao neku pjesmu. O ratu. I ljubavi.
ZERO (u neugodi): Ma, idite oba u pičku materinu!
MACO (ispričava se Zeru): Kuiš, izletjelo mi...
GAZDA: Ma ajde... (Smirenije:) Ovo je tek generalka. Polako.
ZERO (polako i ironično): Braćo i sestre, Hrvatice i Hrvati u domovini i dijaspori, murjo u civilu i uniformi...
MACO plješće.
GAZDA: Eej, jesi ti lud?! Jel ti to mene jebeš?
MACO prestane pljeskati, krene prema Gazdi.
ZERO: Pa da, malo... Jer, ja sam lud, uvjek sam bio lud, i uvjek sam ispušio zbog toga! Mislio sam: pa u redu - zaslužio sam!
MACO: Gazda...
ZERO: Al sad vidim da je to naiva. Jer - ja sam lud, ti si još luđi, a zajedno smo, čovječe, totalna ludnica!
GAZDA: Da ti objasnim...
MACO: Gazda...
GAZDA: Šta je?
MACO: Gazda, jel mogu ja nekaj reć?
ZERO (Gazdi): Kako?! Kako ćeš mi objasnit to da nosim glavu u koferu i da nisam lud?! A šta ti meni radiš: ti otvaraš kofer (Zero otvara kofer i stavlja ga na šank, vide se vrećice heroina) i nudiš moju ludaru najbližem panduru!
Gotovo istovremeno Maco i Gazda:
GAZDA: Reci! (Zeru gestom kaže: čekaj...)
MACO: Gazda, meni je ovo dobro.
GAZDA: Šta je sad tebi pa dobro!?
MACO: Pa ovo šta je mali... Hrvatice i Hrvati, kuiš, pa tak se i govori...
GAZDA: E jebiga!
ZERO (Gazdi, bijesno): ... A ja nosim kofer pun heroina, i to tvog heroina, jer ja nemam za hors... Pa, zašto nisi napisao da nosim kofer pun heroina i da mi je to znak raspoznavanja!?
GAZDA šuti, pušta Zera da se ispuše.
Tišina.